Hrvatski 3D printer iz učionice

Kad počne komercijalizacija 3D printera, u našim će se domovima pojaviti strojevi najsličniji replikatorima iz popularnih ‘Zvjezdanih staza’

Iako sama ideja stvaranja predmeta iz računalnih 3D modela postoji već nekoliko desetaka godina, revoluciju pokreće Adrian Bowyer 2005. predstavljanjem RepRap printera. Za razliku od dotadašnjih skupih industrijskih strojeva koji su modele izrađivali suptrakcijom, procesom koji se najbolje može usporediti s izradom skulpture iz komada mramora, RepRap printer stvara predmete adicijom, radnja najsličnija dodavanju ukrasa na rođendansku tortu.

Ista analogija može se upotrijebiti i kad je riječ o veličini predmeta koje se može izraditi, ali i cijeni njihove izrade. Kako je odlučio da će svoju ideju ponuditi open-source zajednici nova tehnologija vrlo se brzo proširila svijetom i privukla brojne entuzijaste.
Ni Hrvati nisu zakazali pa je pored više entuzijasta koji su u kućnoj radinosti izradili printer i asistent na FER-u Tvrtko Mandić koji je sa studentima napravio 3D printer s kojim su sudjelovali u međunarodnom natječaju u organizaciji Texas Instrumentsa. Rad je ušao među 20 najboljih, ali ne i među 4 nagrađena.

Entuzijazam u svijetu

- U projekt smo krenuli da vidimo možemo li to napraviti, a da uopće nismo imali neko znanje o 3D printerima. U timu smo imali softveraša, hardveraša i strojara tako da smo pokrili sva područja. Cilj nam je bio napraviti jeftin printer i sada kad je izrađen možemo razmišljati o tome gdje bi se još moglo uštedjeti i kako učiniti proizvod konkurentnim – govori Mandić.
Usporedno s razvitkom tehnologije rastao je i broj onih koji su počeli koristiti svoje znanje 3D modeliranja u kombinaciji s 3D printerima. Jedan od takvih je i Roberto Vdović, asistent na Arhitektonskom fakultetu. – Za sada ne postoji neka velika primjena u edukativne svrhe, osim činjenica da je ovo nešto što je trenutačno aktualno i što fakulteti kao nositelji znanja moraju slijediti. Ali jednom kad odete na neku od stranica na kojoj ljudi stavljaju svoje modele, kao što je www.shapeways.com, shvatit ćete širinu primjene 3D printanja – objašnjava Vdović. Upravo su na tu stranicu svoje radove priložila i dva zagrebačka arhitekta, Roman i Vlahović. Svoje znanje u izradi 3D modela iskoristili su kako bi napravili kolekciju unikatnog nakita. Za prodaju preko webshopa, izradu i distribuciju odgovoran je Shapeways. Zanimljivo, model se izrađuje tek nakon što je naručen, čime se izbjegava cijena skladištenja ili bacanja viškova.
3D printanje Vdović vidi i kao moguću budućnost hrvatskoga gospodarstva: – Zašto Hrvatska, kao država u kojoj je industrija slabo razvijena, ne bi počela ulagati u ovu industriju? Masovnom proizvodnjom sigurno nećemo konkurirati Europi, a kamoli Dalekom istoku. Slaže se i Mandić: – Svi pričaju o spin-off kompanijama, ali kad nešto treba napraviti, nema nikoga. Možda naš 3D printer nije produkt izvrsnosti i ne bi se mogao proizvoditi u sklopu fakulteta, ali zašto se ne bi tako nešto pokušalo? Ako ne prodavati proizvod, onda barem pokušati prodati ideju.

Budućnost tehnologije

Ova tehnologija neće zamijeniti masovnu proizvodnju, ali njezina je prednost u situacijama kad nije potrebna masovnost, npr. u zamjenskim dijelovima. – Hoćemo li u budućnosti otići kupiti neki dio, ili ćemo ga sami osmisliti i isprintati? Postoji problem vezan uz autorska prava, a razvijaju se i tehnologije koje će zaštiti te digitalne informacije kako se ne bi mogale zloupotrebljavati. Trenutačno je to nemoguće, a za komercijalnu primjenu jako bitno – objašnjava Vdović. Za sada niti jedna velika tvrtka nije ušla na tržište, a kad komercijalizacija krene, u domovima će se pojaviti strojevi najsličniji replikatorima iz ‘Zvjezdanih staza’. Odabrani proizvod, bilo da je riječ o cipelama, šalici ili lutki, replikator će jednostavno – isprintati.
Autor: Petar Varat,
Izvor: www.21stoljece.hr

,

Menu